Radiestezija je najstarija znanost
U ovom članku opisane su osnovne povijesne istine o radiesteziji iz kojih se je početkom 20. stoljeća u Europi počela razvijati znanstvena radiestezija. „Medicinska radiestezija“ je kreativna iskustvena primjena znanstvene radiestezije u zaštitno-terapijsko-iscjeliteljske svrhe. U cilju preventivne zaštite zdravlja i života ljudi kao i ostalih živih bića od štetnih utjecaja patogenih zračenja, „Medicinska radiestezija“ primjenjuje brojna multidisciplinarna znanja, a svi biogeneratori „Atlanta“ ("klasični", osobni i specijalni) su visokoučinski kvantni uređaji koji "patogenu energiju" neprekidno transformiraju u zaštitno-terapijsko-iscjeliteljsku energiju.
Današnja sadašnjost 21. stoljeća obilježena je izrazito velikim zanimanjem svih ljudi na planeti Zemlji za razvijanjem duhovnosti, za duhovnim osvješćivanjem, vraćanjem prirodnim metodama očuvanja života i zdravlja kako bi svoj život u cjelini učinili ljepšim, kvalitetnijim i boljim i kako bi svoj fizički život proživjeli u ravnoteži duha i tijela, u zdravlju i sretno, jer je zdravlje uvijek bilo i uvijek će biti najveće bogatstvo.
Postoje mnogi povijesni dokazi o vrlo intenzivnoj primjeni radiestezije u davnim vremenima ljudske povijesti. Povijesna istraživanja dokazala su da je Radiestezija izuzetno stara ljudska „znanost“ prije bilo koje druge znanosti na Zemlji i da njezini korijeni sežu duboko još u prethistorijsko doba što pokazuju i dva reljefa, sačuvana sve do današnjih dana, prvi u Wilmingtonu u južnoj Engleskoj, drugi također u južnoj Engleskoj, koji prikazuju čovjeka ("Longman") sa štapovima kako traži vodu.
|
Mnogo tisuća godina radiestezija je bila izuzetno značajna znanost za opstanak čovjeka na Zemlji. Radiestezija se je tada zvala “Rhabdomantia”, a visak i “vilinske rašlje” kao mjerni instrumenti bili su poznati 14.000 godina prije Krista. U Bibliji je zapisano da su proroci Ezekiel i Hošea zapisali, kako njihov narod “traži rude pomoću šibe”. “Šibe” su kroz povijest čovječanstva uvijek bile simbol moći, sredstvo za odgonetanje, sredstvo za pokazivanje, štapovi za bubnjanje, palice za oglašavanje, palice za označavanje, dirigentski štapić, …., palice za traženje vode, biskupska palica. Jednako dugo kao i “rašlje” i visak je od davnina korišten kao instrument za odgonetanje ljudskom oku nevidljivih svojstava prirode i za proricanje. Poznati Solomonov prsten bio je visak u obliku “čarobnog prstena”. |
Lijevo: Reljef u Wilmingtonu, južna Engleska iz doba megalita; Desno: U južnoj Engleskoj na mnogim obroncima nalaze se reljefi iz megalita koji prikazuju radiestezistu sa štapovima kako traži vodu. Engleski naziv za te ljude bio je "Longman".
|
Postoje "dokazi" pronađeni “u kamenu” iz vremena 13.500 godina prije Krista, u južnoj Africi, zatim 6000 godina prije Krista u stijenama sjeverne Sahare, 4000 godina prije Krista u obliku slika na zidovima spilja, 3000 godina prije Krista u papirusima i reljefima Egipatskog carstva, 4000 godina prije Krista u zapisima “Feng – Shua” drevne Kine, 2000 godina prije Krista na reljefima u Babilonu, 50 godina prije Krista u zapisima Flaviusa Josephusa, 800 godina prije Krista u 24. psalmu Odiseje o proricanju Phythie pomoću “viska” u proročištu Delphi, 600 godina prije Krista u Keltskim zapisima o druidima i primjeni “rašlji” i “viska” za spravljanje “čarobnih napitaka”, 500 godina prije Krista u zapisima Heroda, 375 godina prije Krista u zapisima grčkih “čarobnjaka” za proricanje budućnosti carstva, 330 godina prije Krista u zapisima rimskog povjesničara Ammianusa Marcellinusa, između 100-te i 43-e godine prije Krista u zapisima Cicera.
Prvi pisani tragovi o primjeni Radiestezije datiraju iz 2590.g. prije Krista, a odnose se na izgradnju “zdravih” nastambi u drevnoj Kini, prvenstveno carskih palača. Radiesteziju su primjenjivali Kelti, Etruršćani, Medijci, a Rimljani primjenjuju radiesteziju da bi pronašli pitku i termalnu vodu, traže mjesta za izgradnju hramova, svetišta i “zdravih” nastambi. Mojsije je "udarcem štapa" pronašao vodu i napojio svoj žedan narod na putu u obećanu zemlju i na tom putu od Boga je na Sinajskoj gori dobio deset zapovijedi koje su danas jedan od temelja kršćanstva.
|
|
Sl.- 2 Povijesno je dokazano da je kineski car Kuang Yi (2205-2197) prije Krista, iz dinastije Hsia (2205-1766) bio majstor u primjeni “vilinskih rašlji” kojima je tražio vodene tokove i izvore mineralne vode. Reljef iz dinastije Han u provinciji Šantung, Kina, prikazuje cara Kuang Yia sa jednim vrlo maštovitim predmetom koji podsjeća na najstariji oblik radiestezijskog instrumenta: “Vilinske rašlje”. Da li su to stvarno bile radiestezijske rašlje, nije sigurno potvrđeno, ali prema Carl Graf von Klinkowstroem-u moguće je da se radi o mjernom instrumentu za traženje vode.
|
| Sl.- 3 Reljef na amfori iz Babilona, 2000 godina prije Krista, iz kulture Hetita, prikazuje radiestezistu s rašljama. |
|
U ranom srednjem vijeku kao da je radiestezija potpuno nestala ? Zašto o tisućama godina staroj znanosti odjednom više nije bilo povijesnih dokaza ?
Nije bilo niti jednog povijesnog dokumenta, sve do prvih zapisa 1098 godine poslije Krista u zapisima opatica iz Bingena. Kako drugačije protumačiti 1000 godina „nepostojanja radiestezije“ nego sažeto jednom rečenicom: „Radiestezija kao znanost bila je zarobljena od crkve za njihove potrebe“.
Iz mnogih povijesnih dokumenata istraživači su saznali slijedeće jako važne povijesne istine:
|
|
Sl.- Ruševine starokršćanske kapelice u Tintagel-u, Cornwall, Velika Britanija. Radiestezijska istraživanja otkrila su u temeljima kapelice pravilno složeno kamenje u obliku kocke. Analizom kamenja otkriveno je da je kamenje i dan danas "polarizirano" i da "proizvodi pozitivnu energiju". Pravilno složeno kamenje bilo je, u stvari, radiestezijski transformator energije i bilo je precizno postavljeno na vanjske kuteve u temeljima kapelice, na "izvor" prirodne magnetske energije Zemlje (označeno bijelim isprekidanim linijama). Ta energija otkrivena je i znanstveno dokazana tek istraživanjima Antona Benkera u 20. stoljeću i nazvana je Benkerovom atomskom kubnom rešetkom). Ovaj nalaz dokazuje vrlo veliko radiestezijsko znanje tadašnjih graditelja crkvi. |
SVE MEGALITSKE GRAĐEVINE PRIMJENOM RADIESTEZIJE BILE SU IZGRAĐENE SA IZUZETNOM PRECIZNOŠĆU.
PRIMJER BRDA GLASTONBURY TOR.
|
Pogled na Glastonbury Tor.
Župna Crkva u mjestu Glastonbury i crkva-toranj Sv. Mihaela na brdu Glastonbury Tor nalaze se na istoj "ley liniji". Bunar "Blood spring" sa crvenkastom vodom na brdu Tor.
Izlaz sunca na Glastonbury Toru na zimski solsticij (lijevo). Sunce "prolazi kroz vrata" tornja jednom godišnje, a fenomen traje pola sata. Stanovnici i turisti mogu iz doline jednom godišnje posmatrati prirodni fenomen zimskog solsticija kada Sunce "prolazi kroz vrata" tornja na brdu. Ilustracija jedne bajke o dobroj vili koja živi na Glastonbury Toru. Mjesec se može izuzetno dobro posmatrati sa Glastonbury Tora (lijevo). Potpuna pomrčina Mjeseca snimljena 9. studenog 2003. godine (desno).
Pravokutni trokuti međusobne astronomske povezanosti "Glastonbury Tor-Stonehenge-Avebury".
Povijesna nalazišta iz neolita "Avebury" (lijevo) i "Arbor Low" (desno) koja su povezana sa Glastonbury Torom i Stounhendžom. Izlaz sunca na zimski solsticij u Stounhendžu. Sunce "prolazi kroz vrata" između stupova. Pogled na Mjesec iz Stounhendža. |
Glastonbury Tor je povijesno brdo u engleskoj grofoviji Somersetu. Na vrhu brda sada se nalaze ostaci crkve Sv. Mihaela (Mihovila) u obliku tornja bez krova. Glastonbury Tor je brdo od gline i pješčenjaka, a nastalo je kada su okolne mekše naslage erodirale ostavljajući nerazorenu tvrdu kapicu od pješčenjaka. Obronci brda su slojevito složeni (prema nalazima prof. Philipa Rahtza datiraju iz 2. ili 3. tisućljeća prije Krista) u sedam spiralnih razina terasa koje okružuju brdo, a način slaganja ukazuje na drevni ritual staze labirinta kojim bi se oslobađala čarobna duhovna energija za putovanje linijom arhanđela Mihaela (Mi-ka-el, Mihovil). Arheološka istraživanja pokazala su da su terase umjetno složene ljudskom djelatnošću još u predkršćanskom periodu- u vrijeme gradnje megalitskih građevina. Arheološkim iskapanjima pronađeni su brojni artefakti boravka ljudi već od neolita (kremeni alati), brončanog i željeznog doba, rimskog, saksonskog i ranog srednjeg vijeka, pronađeni su ostaci ranijih crkvi i boravka redovnika. Najverojatnije je Glastonbury Tor bio mjesto drevnih obreda u predkršćanskom periodu i hodočašća za katolike u srednjem vijeku. Područje je poznato da je nekoć bilo okruženo močvarama i poplavnim vodama, a nalazi pokazuju da je 2000 godina prije Krista more zapljuskivalo podnožje Glastonbury Tora i da su brodovi mogli ploviti sve do Tora. Staro keltsko ime ovog brda bio je Ynys-witrin, otok Glass. Iskapanjima su pronađeni grobovi (orijentirani u smjeru sjever-jug) i fragmenti mediteranskih amfora (za vino i ulje) iz 6. stoljeća, mnogo životinjskih kosti i polomljenih lubanja, mnogo jako oštećenih ljudskih lubanja koje upućuju na neku bitku ili likvidacije ratnih zarobljenika, brončane kacige i samostanske ćelije usječene u stijenu na vrhu. Srednjevjekovni hodočasnici napravili su strmi uspon do vrha brda, stazom posipanom oštrim kamenjem po kojem su hodali bosi pomažući se rukama i tako provodili pokoru ("staza pokore"). Glastonbury Tor je više od tisuću godina bio lokalitet vjerskog značaja, poznat je kao jedno od najvažnijih duhovnih mjesta u Engleskoj. I dan danas još uvijek se slave "njegova poganska vjerovanja" začeta u davnoj prošlosti (bajke o dobrim vilama). Izvorna drvena crkva, izgrađena 705. godine, srušena je u potresu 1275. godine. Crkva i manastir Sv. Mihaela izgrađeni su u 14 stoljeću, a danas postoji samo kula. Manastir Sv. Mihaela na Glastonbury Toru uništen je za vrijeme kralja Henryja VIII 1535. godine tijekom engleske reformacije, a posljednji opat Richard Whiting zajedno sa dvojicom redovnika obješen je na Glastonburyju 15.11. 1539. godine, a tijela su im potom rasječena na 4 dijela. Tor se spominje u keltskoj mitologiji, posebno u mitovima vezanim uz kralja Artura. Legenda kaže da je kralj Artur zaratio sa kraljem Melwasom koji je oteo Guinevere i da su se nakon bitke kod Glastonburyja pomirili na Toru (iz zapisa Sv. Gildasa 1130. godine). Otok Avalon često se poistovjećuje sa Glastonbury Torom, a naziv potječe od keltske legende o bogu Avalloc ili Avalach, vladaru podzemlja. U keltskoj mitologiji, Avalon je bio otok čarolija, dom gospodara podzemlja Gwyn ap Nudd, mjesto gdje su živjele dobre vile i sastajalište mrtvih poslije kojeg su odlazili na drugu razinu postojanja. Glastonbury Tor je također povezan sa Svetim Gralom kojeg su tražili kralj Artur i njegovi vitezovi. Legenda kaže da je nakon raspeća Isusa Josip iz Arimateje (koji je prema Bibliji, donirao svoju vlastitu grobnicu Isusu) doplovio u Britaniju, imajući Sveti Gral (sveti kalež koji je Krist koristio na posljednjoj večeri) u kojeg je nakon raspeća Josip uhvatio Kristovu krv. Kada je Josip umoran od duge plovidbe stigao na otok Avalon (tj. Glastonbury Tor) prilegnuo je da se odmori. Kada se je ujutro probudio vidio je da su se ljudi iz njegove pratnje pretvorili u trnovito grmlje. Uplašen, zakopao je Sveti Gral odmah ispod Tora na ulazu u podzemni svijet. Kasnije, u proljeće, na vrhu brda pojavila se je voda koja je donijela vječnu mladost svima koji su je pili. Redovnici su 1190. godine otkrili grob kralja Artura i Guinevere. Na dubini 2 metra pronašli su kamenu ploču sa olovnim križem i natpisom "hic iacet sepultus inclitus rex Arturius u insula Avalonia" što znači "ovdje leži pokopan slavni kralj Artur na otoku Avalonu". Na 2,7 metara ispod ploče (5 m ispod površine zemlje) pronađen je lijes od masivnog šupljeg hrastovog debla s dva kostura i ostacima žute kose. Kosti su ponovo pokopane 1278. godine u crnoj mramornoj grobnici prije oltara. Voda iz bunara smještenog neposredno uz toranj Sv. Mihaela, prema keltskoj legendi, zvala se je "Blood spring" (krvavo proljeće) jer je uvijek pocrvenila u proljeće. Gornji dio bunara bio je isklesan iz goleme stijene, a vodu su druidi koristili za svoje religijske obrede. Katolički vjernici smatrali su da je to Kristova krv pomiješana sa vodom i da izvire iz kaleža zakopanog u podnožju Tora. Istraživač, Sir Norman Lockner ustanovio je da je stil gradnje bunara vrlo sličan gradnji bunara u drevnom Egiptu. Arheološko-astronomska istraživanja pokazala su da Glastonbury Tor leži na "liniji Sv. Mihaela", koja s lijeva na desno prolazi cijelom južnom Engleskom, na istom azimutu kao prvomajsko Sunce. Linija Sv. Mihaela prolazi vrhovima nekoliko brežuljaka na kojima su izgrađena svetišta Sv. Mihaela. Povezanost Tora s astronomijom otkrio je istraživač John Michell u obliku 2 prirodna pravokutna trokuta. Manji pravokutni trokut pokazuje povezanosti Glastonbury Tora sa Aveburyjem i Stonehendžom s točnošću od 1/1000, a hipotenuza tog pravokutnog trokuta je "linija Sv Mihovila" od Glastonburyja do Aveburyja i poklapa se sa izlazećim suncem. Vrh većeg pravokutnog trokuta nalazi se u Arbor Low koji se nalazi točno na 10 istočno i 20 sjeverno od Glastonbury Tora. Uočeno je da se na zimski solsticij sa Tora može vidjeti izlazeće sunce, fenomen traje oko pola sata, a Glastonbury Tor se nalazi 10 zapadno od dvorca Sv. Mihaela u Francuskoj i gotovo točno 70 južno i 40 istočno od Calanisha u Škotskoj. Avebury je arheološki lokalitet iz megalita koji se danas sastoji od nekoliko kamenih krugova ili kromleha, kamenih putova i tumula, koji okružuju selo Avebury u engleskoj županiji Wiltshire, na pola puta od Malborougha do Calnea. Arheološke rekonstrukcije dokazale su da je Avebury bio generator pozitivne energije. Arbor Low je također arheološki lokalitet iz megalita koji se sastoji od oko 50 velikih vapnenačkih blokova koji oblikuju jajolik krug, s monolitima na ulazima, a možda i sa kamenim portalom na južnom ulazu. Arheološke rekonstrukcije dokazale su da je Arbor low također bio generator pozitivne energije. Danas je Glastonbury Tor popularno izletište za turističke posjete. |
|
Prolaz "linije Sv. Mihaela" južnom Engleskom. Naziv "linija Sv. Mihaela" je kršćanski naziv za "ley liniju" (zmajevu liniju) energetskih tokova pozitivne energije terestičkih prirodnih sila povezanih sa geomagnetskim poljem planete Zemlje. U predkršćanskom periodu izgrađeni su mnogi megalitski objekti koji su primali, transformirali i emitirali vrlo suptilnu "duhovno pozitivnu" energiju. Kršćanska religija prisvojila je sva znanja drevnih civilizacija o pozitivnim prirodnim energijama i "preimenovala ih kršćanskim religijskim nazivima".
Arheološka rekonstrukcija međusobne pozitivne duhovne povezanosti 57 centara astronomskih, astroloških, radiestezijskih, matematičkih, geoloških, meteoroloških, graditeljskih, duhovnih i drugih znanja drevnih stanovnika Engleske u predkršćanskom dobu, nekoliko tisuća godina prije Krista. |
Ley linija pozitivne duhovne energije (kršćanski naziv "linija Sv. Mihaela") povezuje mnoga bivša predkršćanska svetišta iz doba gradnje megalitskih građevina u južnoj Engleskoj. Kršćani su na ruševinama drevnih svetišta izgradili kršćanska svetišta.
Arheološka rekonstrukcija međusobne povezanost centara znanja drevnih civilizacija u Egiptu, Italiji, Francuskoj, Engleskoj i Irskoj u predkršćanskom dobu, nekoliko tisuća godina prije Krista. Drevni narodi znali su primjenom tih znanja živjeti u pozitivnoj rezonanciji Zemlje i svemira i izgradnjom megalitskih građevina stimulirati prirodne pozitivne procese vitalnosti prirode, pozitivne fiziološke i duhovne procese u svojim organizmima, pozitivno djelovati na životinje, klijanje i rast biljaka. To pokazuju brojni ostaci njihovih kamenih građevina. |
|
Zašto su svi ovi podaci važni u POVIJESNIM ISTINAMA O RADIESTEZIJI ?
Zato, što se nikada ništa ne događa slučajno i nikada se ništa u prošlosti nije dogodilo slučajno. U svemu postoji primjena znanja, možda danas već zaboravljenih, ali važnih za budućnost i zdravi život sadašnjih i budućih pokoljenja ljudi. Radiestezija je urođena sposobnost ljudskog mozga da osjeti energije iz svoje okoline (iz prirode, iz ljudi, iz predmeta, iz .... svega što ga okružuje). RADIESTEZIJA je u davna vremena, kada nije bilo hidrocentrala, termocentrala, automobila, elektrike, elektronike, motora, ... tehnike, biologije, medicine, farmacije ..... ničega što danas poznajemo, bila TEMELJNA ZNANOST neophodno potrebna čovjeku za izgradnju zdravih nastambi, za zdravu poljoprivredu, pronalaženje pitke vode, ... geološka, hidrološka, astronomska, graditeljska ... i bilo koja druga istraživanja zakonitosti prirode, Zemlje, Sunca, Mjeseca .... Postojala je priroda, biljke, životinje i ČOVJEK sa urođenom sposobnosti da RADIESTEZIJSKI OSJETI ENERGIJE IZ PRIRODE na ZEMLJI i iz SVEMIRA i DA SVOJ ŽIVOT USKLADI SA TIM ENERGIJAMA, USPOSTAVI POZITIVNU REZONANCIJU I PROŽIVI SVOJ ŽIVOT ZDRAVO i SRETNO.
Radiestezija je bila dijagnostički i mjerni instrumentarij, osnovna informacijska disciplina svim drugim znanostima i znanstvenim disciplinama.
Znanstvena ekspedicija njemačkih radiestezista otkrila je u drugoj polovici 20. stoljeća važne dokaze o astronomskim, astrološkim, radiestezijskim, geološkim, meteorološkim, hidrološkim, graditeljskim i drugim znanjima drevnih stanovnika Engleske, posebno o izuzetnim mogućnostima promatranja prividnih kretanja Sunca i Mjeseca u odnosu na Zemlju. Ovaj se astronomski fenomen može na Glastonbury Toru proučavati sa izuzetno velikom preciznošću. Na slijedećim slikama prikazan je i opisan taj radiestezijski nalaz.
|
Oznake na slikama: 1 ... Toranj crkve "Sv. Mihaela". 2 ... Prirodni arteški izvor na vrhu brda ("čudo prirode). 3 ... Podzemni vodeni tok (kao "drenažni kanal" arteškog izvora). 4 ...4 Linija geološkog loma terena. 5 ...5 Linija geološkog rasjeda terena. 6 ... Linija kretanja Sunca u obliku labirinta. 7 ... Linija kretanja Mjeseca u obliku labirinta. 8 ...8 Lokalitet arheoloških nalaza životinjskih i ljudskih kostiju i oštećenih lubanja. Radiestezijska detekcija starosti nalaza pokazuje mogućnost nasilne smrti ljudi između 1147. i 1237. godine, a starost nađenih životinjskih kostiju je između približno 2100 i 2900 godina, tj. između 900-te i 80-te godine prije Krista, najvjerojatnije obredno žrtvovanje. 9 ... Lokalitet na kojem su redovnici 1190. godine pronašli grob Kralja Artura i Guinevere. |
Detaljan radiestezijski nalaz Glastonbury Tora u drugoj polovici 20. stoljeća. Tijek linija Mjeseca i Sunca je u obliku labirinta, linije okružuju brdo, u gornjem dijelu brda idu paralelno i gotovo se dodiruju, a u donjem dijelu brda samo se nalaze linije Mjeseca. Radiestezijski nalaz potvrđuje mogućnost da je brdo (spiralno oblikovane terase) Glastonbury Tor vrlo precizno, namjerno izgrađeno ljudskom rukom 3600 godina prije Krista za, danas još uvijek nepoznata znanstvena istraživanja, najverojatnije za vrlo precizna astronomska promatranja prividnog kretanja Mjeseca i Sunca u odnosu na Zemlju, tumačenja utjecaja tog kretanja na život ljudi, meteorološka, hidrološka i geološka proučavanja, utjecaje na sjetvu i žetvu, početak i završetak godišnjih doba, prognoziranje pomrčina Mjeseca i pomrčina Sunca ... astrološke utjecaje i proricanja (horoskop), proročanstva, religijske obrede .... zdravi život u rezonanciji Zemlje i svemira (Mjeseca, Sunca i tada poznatih zvijezda). |
Eliptičan, terasasti, simetričan, aerodinamičan, jajoliko konusan oblik brda, koji oblikom podsjeća na "podmornicu ili neki veliki brod na suhom sa tornjem kao zapovjednim mostom", omogućava posmatranje prividnog kretanja Mjeseca i Sunca svakog dana tijekom cijele godine. Podzemni vodeni tok koji na dubini između 16 i 22 metra protječe od vrha brda prema dolje simetralom brda, također je vrlo neobičan i kao da je projektiran ljudskom rukom (podsjeća na "drenažni sloj"). Izlazak sunca na Glastonbury Toru na zimski solsticij, kada sunce "prolazi kroz vrata" tornja samo jednom godišnje, a fenomen traje pola sata je još veća posebnost i pokazuje izuzetno znanje graditelja tornja, odnosno ljudi iz predkršćanskog doba.
POVIJEST i SADAŠNJOST GLASTONBURY TORA
Arheološka, ... povijesna, ... geološka, ... radiestezijska i mnoga druga istraživanja lokaliteta i brda Glastonbury Tor u 20. stoljeću dokazala su mnoge povijesne istine o ovom lokalitetu poznatom kao "više od tisuću godina lokalitetu vjerskog značaja i jednim od najvažnijih duhovnih mjesta u Engleskoj, na kojem se i dan danas još uvijek slave "njegova poganska vjerovanja" začeta u davnoj prošlosti (bajke o dobrim vilama).
|
Grob kralja Artura i Guinevere na Glastonbury Toru.
U gornjem dijelu brda Glastonbury Tor izmjerena je "opasno niska gravitacija" uslijed utjecaja gravitacijske sile Jupitera. iznad brda ne smiju letjeti avioni, helikopteri i druge ljudske letjelice. |
Aerodinamičan, simetričan oblik Glastonbury Tora, koji podsjeća na "podmornicu (manja slika) ili neki veliki brod na suhom", omogućava takvo strujanje zraka da na vrhu brda nikada nema magle.
Vrh brda Glastonbury Tor uvijek je iznad magle. Tijekom cijele godine neometano se mogu posmatrati Mjesec, Sunce i zvijezde. U predkršćanskom periodu ovo brdo bilo je astronomski opservatorij na otvorenom. |
Šire područje oko Glastonbury Tora poznato je po močvarama i magli.
Unatoč čestih magli tijekom godine brdo Glastonbury Tor nikada nije u magli i značajna je strateška točka za osmatranje kretanja na nebu i zemlji. |
||
|
Na aero snimci vidljive su linije: 4...4 geološkog loma; linija 5 ... 5 geološkog rasjeda; 2 .. pozicija bunara i 8 ... lokalitet arheološkog nalaza životinjskih i ljudskih kostiju i oštećenih lubanja. "3" ..iznad podzemnog vodenog toka napravljena je staza popločena kamenim pločama. Kamene ploče štetno zračenje podzemnog vodenog toka transformiraju u pozitivno (za posjetioce tvrđave). |
"Ley linija" prirodne pozitivne energije (kršćansko religijsko ime "Mihaelova linija") prolazi točno simetralom brda. |
|
|
Tlocrt "staze labirinta" kojom se po spiralno oblikovanim terasama može hodanjem "u smjeru kretanja kazaljke na satu" iz podnožja brda doći do tornja na vrhu i vratiti se nazad, također stazom labirinta, ali hodanjem u "smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu". Dokaz zadivljujućeg znanja graditelja koji su ovo brdo izgradili u davnoj prošlosti za mnoga znanstvena istraživanja.
Osvijetljena "staza labirinta" na Glastonbury Toru uoči i tijekom značajnih povijesnih datuma. Osvijetljen noću Glastonbury Tor izgleda poput velikog prekooceanskog broda. |
|
|
Izvor na vrhu brda "2" ("čudo prirode") nastao je na "usponu podzemnog vodenog toka" koji je posljedica geološkog loma terena približno 10.000 godina prije Krista. U vrijeme Kelta, približno 2300 godina prije Krista, izvor je pretvoren u bunar "Blood spring" čiji je gornji dio bio isklesan iz kamena. Voda u bunaru izvire iz dubine 720 metara, prirodno je bogata željeznim oksidom, te zbog toga crvenkaste boje koja može biti više ili manje intenzivna ovisno o godišnjim dobima, odnosno utjecajima iz dubine zemlje. Crvenija je u proljeće. Podzemni vodeni tok "3", koji pod zemljom izlazi iz "uspona podzemnog vodenog toka" i spušta se simetralom brda, nalazi se na dubini od 22 m pri vrhu brda do 16 metara u zoni geološkog rasjeda (5 .. 5 .. 5). Vrlo neobičan podzemni vodeni tok, kao da je projektiran ljudskom rukom. Iznad podzemnog vodenog toka prije približno 780 godina izgrađena je staza popločena kamenim pločama. Geološki lom terena, vidljiv na aero snimci (4 .. 4 .. 4), također potvrđen i radiestezijskim nalazom, nastao je prije otprilike 10.000 godina prije Krista. Uzduž linije geološkog loma koji je nastao na dubini 720 metara na površinu zemlje izlazi "gama zračenje" i radiestezijska detekcija otkriva magnetske anomalije u dubini. Nije preporučljiv uspon tom linijom.
|
Kršćanski radiestezisti prisvojili su drevna znanja druida iz radiestezije i najvjerojatnije su znali za "negativnu prirodnu silu koja ljudima oduzima snagu", ali su najvjerojatnije namjerno trasirali "stazu pokore" niti lijevo niti desno već precizno, točno po liniji geološkog loma "4 ..4 .. 4", kako bi ta "negativna sila" tijekom pokore vjernicima-griješnicima oduzela snagu grijeha i grijeh "lakše izašao iz duše i tijela", ali nisu znali da je to opasno gama zračenje jer ono tada nije bilo poznato. Tijekom mnogih stoljeća "stazom pokore" prošlo je vrlo mnogo vjernika, hodočasnika i u 20. stoljeću mnogo turista. Mnoge žene ozračene gama zračenjem imale su neobjašnjive pobačaje, rađale bolesnu, slabu djecu, sa raznim mentalnim i tjelesnim oštećenjima. Mnoga djeca obolijevala su i dan danas obolijevaju od malignih bolesti već u djetinjstvu. |
|
Brdo Tor nikada nije u magli unatoč magle u dolini. |
Lokalitet Glastonbury Tora smješten je na močvarnom i maglovitom terenu, prilično nepovoljnom za život, posebno u srednjem vijeku. Na tom lokalitetu tisućama godina prije pojave kršćanstva događale su se značajne poganske duhovne aktivnosti, postoje prirodni fenomeni, tisućama godina događale su se astronomske i druge znanstvene aktivnosti tog doba ...... narod tog lokaliteta bio je jako religiozan, imao je svoje religiozne obrede, svoja svetišta, centre pozitivne duhovne energije (megalite), svoje svećenike-druide, znanstvenike-čarobnjake, svoje vračeve (liječnike), svoje dobre vile, svoje legende o djelima dobrih vila, .......... i dan danas se još uvijek slave "poganska vjerovanja" začeta u davnoj prošlosti o dobrim vilama (slika u sredini). Lijevo: Bljesak izlazećeg Sunca kroz vrata tvrđave na vrhu Glastonbury Tora podsjeća na religijsko ukazanje. Desno: fotografija NLO-a na noćnom nebu iznad tvrđave Glastonbury Tor. |
Povijesne istine primjenom Radiestezije istine i klasičnih znanstvenih disciplina (arheologija, geologija, hidrologija ...) otkrile su povijesne neistine kršćanske religije na lokalitetu Glastonbury Tor (Josip iz Arimateje zakopao je Sveti gral u podnožju brda, ljudi iz pratnje pretvorili su se preko noći u bodljikavo grmlje, prirodno crvena voda zbog otopljenog željeznog oksida iz izvora identificirana je sa Kristovom krvi, "svi koji su pili tu vodu bili su vječno mladi", višestoljetne pokore za oprost grijeha i hodočašća "stazom pokore" na liniji izlaska "negativne sile koja ljudima oduzima snagu" da bi "grijeh lakše izašao iz duše i tijela"...) kojima je kršćanska religija stoljećima manipulirala i vladala dušama lakovjernih vjernika.
Stoljećima su mnogi lakovjerni ljudi i religiozni fanatici slušajući tu legendu uzaludno na Glastonbury Toru tražili Sveti Gral, čak je i Kralj Artur sa svojim vitezovima nekoliko puta dolazio na brdo Tor tražeći Sveti Gral, zapodjenuo je čak i bitku sa kraljem Melwasom, da li radi Guinevere ili radi Svetog Grala, nije dokazano, ali grob kralja Artura i Guinevere je dokaz njegovih dolazaka i njegove posljednje želje. Hitler je u II svjetskom ratu planirao invaziju na Englesku jer je želio imati Sveti Gral, njemački nacistički arheolozi prekopali su arheološka nalazišta u svim okupiranim zemljama tražeći Sveti Gral, ali ga nisu pronašli, snimljene su mnoge TV reportaže, ali Sveti Gral nije pronađen. Ekspedicija sastavljena od 54 njemačkih radiestezista detaljno je "pročešljala svaki pedalj" Glastonbury Tora, ali Sveti Gral nije pronađen.
Legenda o Josipu iz Arimateje i Svetom Gralu bila je jako dobro smišljena religijska, vrlo moćna bajka, katoličke crkve koja je imala utjecaj i na mnoge povijesne događaje tijekom proteklih stoljeća (križarski ratovi, ... mnoge feudalne bitke ... krvoprolića ... planiranje nacističkog desanta na južnu Englesku tijekom II svjetskog rata). Jedna religijska neistina rodila je drugu, druga treću ... i tako su tijekom 20 stoljeća stotine tisuća lakovjernih ljudi i mnogi turisti u 20-tom stoljeću vjerujući u legendu uspinjali se "stazom pokore" nadajući se čudu kada se na vrhu napiju crvene vode, ..... a umjesto čuda bili su ozračeni gama zračenjem.
Ljudi se trebaju zapitati: ČIJI je grijeh bio veći, da li ONIH koji si izmislili legendu, prirodne fenomene "odjenuli u religijsko ruho" i stoljećima manipulirali dušama vjernika ili ONIH mnogobrojnih ljudi koji su vjerovali u legendu i željeli svoju dušu i tijelo očistiti od grijeha (kojih ? kakvih ? što su to pogriješili ljudi čijim dušama je manipulirala crkva ? ...) koje su im sugerirali ONI koji su izmislili legendu. U nadi da će svoje "grijehe" očistiti uspinjali su se "stazom pokore", okrvavili noge i ruke, .... a umjesto "oprosta grijeha" dobili su dozu gama zračenja i čašu ... dvije crvene vode. Negativna energija neistinitosti ove legende stoljećima je neprekidno rasla... rasla ... rasla, svakim krvoprolićem, spaljivanjem i vješanjem "vještica" bila sve "uvjerljivija" i zamalo u II svjetskom ratu uzrokovala i nacistički desant jer je Hitler želio imati Sveti Gral kao simbol neograničene moći.
Mnogo je zdravije i duhovno pozitivnije slušanje i pričanje poučnih bajki o lijepim i dobrim vilama, bajki koje se pričaju djeci da bi bila mirna, poslušna, dobra, marljiva, poštena, da ne plaču po noći, da uče u školi, da postanu dobri i čestiti ljudi .... o dobrim vilama koje djeci i ljudima čine mnoga dobra djela kako bi život bio lijep, sretan, i maštovit, .... kako bi djeca i ljudi drugoj djeci i drugim ljudima činili dobra djela ..... zato se dan danas još uvijek na ovom lokalitetu slave "poganska vjerovanja" začeta u davnoj prošlosti o dobrim vilama.
Kršćanska religija, temeljitim proučavanjem prirodnih fenomena i višestoljetnih znanja drevnih stanovnika južne Engleske, primjenom svojih religijskih instrumenata (legenda, propovijed, ispovijed, pokora za oprost grijeha, sveta pričest, ukazanja, hodočašća ...) koje je nazvala "svetim sakramentima kršćanske vjere", prisvojila je sva svetišta, pobijedila sve druge religije na tom lokalitetu, zatim u cijeloj Engleskoj, Škotskoj, Irskoj .... i stoljećima bila dominantna religija sve do Engleske reformacije u 16. stoljeću i naglog razvoja protestantske religije.
|
Da li je i kako je katolička religija mogla u srednjem vijeku manipulirati dušama vjernika primjenom vrlo moćnog religijskog instrumenta "UKAZANJE" poznavajući vrlo detaljno prirodne fenomene ? |
Na slici lijevo prikazan je izlaz Sunca na Glastonbury Toru u trenutku zimskog solsticija kada Sunce, samo jednom godišnje, u jednom danu, u trajanju od samo pola sata blješti kroz vrata tornja kao da je cijelo Sunce "sišlo s neba" i nalazi se u tornju. Na slici desno je fotografija simuliranog ukazanja u trenutku zimskog solsticija kada je čovjek, odjeven u široku bijelu lepršavu haljinu raširenih ruku, stao u "centar sunčeve lopte". Da li se je tijekom 16. stoljeća kršćanstva u južnoj Engleskoj dogodilo ovakvo ukazanje ? Ne postoje povijesni zapisi o tome, ali postoji zapis da je na Glastonburyju 15.11. 1539. godine, po naredbi kralja Henryja VIII, tijekom engleske reformacije, zajedno sa dvojicom redovnika obješen posljednji opat Richard Whiting, a tijela su im potom rasječena na 4 dijela. Koji bi kralj, ne bojeći se "Božje kazne", primijenio tako brutalnu metodu likvidacije crkvenih službenika, ako za to nije imao valjanih razloga ? Što su to učinili kralju ? U svijetu fizikalnih energija "Zakon o održanju energije" je temeljni zakon, a u svijetu duhovnih energija "Kauzalni zakon Isusa Krista" ("Zakon uzroka i učinka") je temeljni zakon: "Što činiš svome bližnjemu Tebe će snaći". |
Povijesne istine uvijek u sebi sadrže i POUKE ljudima za budućnost. Primjer Glastonbury Tora poručuje ljudima današnjice:
"NE IDITE STAZAMA PROŠLOSTI, VI NE POZNAJETE ZNANJA STARIH CIVILIZACIJA. STAZE PROŠLOSTI I POVIJESNE GRAĐEVINE SU MOŽDA OZRAČENE NEPOZNATIM NEGATIVNIM SILAMA, MOŽDA ČAK I RADIOAKTIVNIM ZRAČENJEM".
Megalitske građevine koje su u predkršćansko doba bile izvori izuzetno moćne pozitivne energije, u srednjem vijeku su razbijane i kameni blokovi korišteni za gradnju dvoraca i crkvi. To su dokazala mnogobrojna arheološka, povijesna, graditeljska, geološka ... radiestezijska istraživanja u 20. stoljeću.
Primjer megalitske građevine AVEBURY (nalazi se na prirodnoj "ley" liniji "Glastonbury Tor - Avebury - prvomajsko Sunce" i hipotenuzi manjeg pravokutnog trokuta "Glastonbury Tor - Stonehenge - Avebury"). Dokaz izuzetnog radiestezijskog znanja graditelja.
 Avebury danas - pogled iz zraka. Na ovom se je mjestu nalazio centralni generator pozitivne energije. Danas postoji samo vanjski kanal i tragovi velikog vanjskog i dva unutrašnja kruga. |
|
Rekonstrukcija davnih pozicija kamenih blokova centralnog generatora na lokaciji današnjeg Aveburyja. |
||
|
Avebury - plan centra za proizvodnju pozitivne energije u doba megalita. Avebury se nalazi na prirodnoj "ley liniji" (kršćansko religijsko ime "Mihaelova linija) koja od Glastonbury Tora po hipotenuzi trokuta ide prema "izlazećem Suncu". Energija rezonancije svemira (Sunce, Mjesec, planeti Sunčevog sistema) i Zemlje transformirana je pomoću mnogobrojnih pravilno složenih kamenih blokova u pozitivnu energiju. Generator je imao oblik "zmije" (zmaja ... naziv ley linije je još i "zmajeva linija"). Do centralnog generatora dolazila je "kamena avenija" u kojoj je bilo 200 kamenja, a od centralnog generatora prema manjem, vanjskom generatoru ("glavi zmije") također je bila izgrađena avenija od 200 kamenih blokova. Primjenom RADIESTEZIJE konstruiran je valoviti energetski oblik zmije u smjerovima "jug - istok" i "jug - zapad", precizno usklađen sa prividnim kretanjem Sunca danju i Mjeseca noću kako bi iskoristivost proizvedene pozitivne energije bila najveća. Centralni generator ("trbuh zmije") bio je na jugu (kada je energija Sunca najjača), "rep zmije" na istoku (kada je energija izlazećeg Sunca mala), a "glava zmije" na zapadu (kada je energija zalazećeg Sunca još uvijek jaka). Konstrukcija generatora podsjeća na "Solarni Perpetuum mobile". Pozitivna energija proizvodila se je neprekidno, prividnim kretanjem Sunca danju i Mjeseca noću i neprekidno je stimulirala prirodne pozitivne procese vitalnosti prirode, pozitivne fiziološke i duhovne procese u ljudskim organizmima, pozitivno djelovala na životinje, na klijanje i rast biljaka. Izuzetno radiestezijsko znanje graditelja o načinu proizvodnje pozitivne energije potrebne ljudima biljkama i životinjama čije principe sam primijenio tijekom konstruiranja biogeneratora "Atlanta" (Izvor neograničene "energije uzbude" je Zemlja, a Atlanta je transformator "energije uzbude" u energiju potrebnu ljudima, životinjama i biljkama). |
Avebury danas - pogled iz zraka. U blizini Aveburyja vrlo često se "preko noći" pojavljuju "krugovi u žitu" neobičnih oblika. |
|||
|
Avebury - rekonstrukcija izgleda "centralnog generatora" (trbuh zmije).
Arheološka rekonstrukcija izvedbe podzemne kuće u kakvima su u doba megalita živjeli stanovnici Aveburyja. |
Avebury - rekonstrukcija plana gradnje "centralnog generatora" (trbuh zmije).
Avebury - rekonstrukcija graditeljskih "zemljanih" radova tijekom gradnje "centralnog generatora" (trbuh zmije). |
Rekonstrukcijom krugova u žitu izrađen je neobičan uređaj koji najvjerojatnije predstavlja "navigacijski uređaj za navigaciju svemirom".
Neobičan "navigacijski uređaj za navigaciju svemirom" ima matematičku i geometrijsku logiku i vrlo preciznu pravilnost konstrukcije. |
||
Primjer megalitske građevine ARBOR LOW (nalazi se na hipotenuzi većeg pravokutnog trokuta"Glastonbury Tor - Stonehenge - Arbor low"). Dokaz izuzetnog radiestezijskog znanja graditelja.
|
Prikaz vrlo precizne povezanosti megalitskih centara: prvi trokut"Glastonbury Tor-Stonehenge-Arbor low"; drugi trokut: "Stonehenge-Arbor low-Bryn Celli Ddu". Točnost geografskog položaja iznosi 1/1000.
Arbor low - arheološka rekonstrukcija položaja kamenih blokova u megalitu. |
Arbor low danas-pogled iz zraka.
Arbor low - energetska rekonstrukcija emisije pozitivne energije u prostor oko objekta Arbor low, u stanju neprekidnog titranja. Dokaz izuzetnog znanja graditelja o pozitivnim energijama. |
Arbor low - arheološka rekonstrukcija izgleda u megalitu.
Arbor low - energetska rekonstrukcija magnetskog polja koje proizvode kameni blokovi u interakciji sa magnetskim poljem Zemlje. Dokaz izuzetnog znanja graditelja o magnetskoj energiji. |
||
