Buđenje svijesti čovječanstva

Prva srednjevjekovna dokazana primjena radiestezije za liječenje prikazana je na slici  koja prikazuje časnu sestru Hildegardu koja je radiesteziju primjenjivala za dijagnostiku oboljenja i određivanje terapije ljekovitim čajevima, a na slici  vidi se nekoliko radiestezista (u narodu popularno zvanih "rašljara") 1556. godine u Agricoli kako u prisustvu dvojice plemića traže najpovoljnija mjesta za kopanje ruda, a rudari odmah vrše iskapanje. Pored rudara vidi se iskopana ruda kao potvrda točnosti radiestezijskih nalaza.

Sl.-  Časna sestra Hildegarda, drvorez iz 1524 god.

 

 

Sl.-  U prisustvu plemstva (lijevo) radiestezisti pomoću "vilinskih rašlji" traže nalazišta ruda.

Osvješćivanje čovječanstva počelo je u baroku i renesansi i tada „radiestezija izlazi iz crkvenih okova“, mnogobrojni radiestezisti unatoč opasnosti da budu osuđeni i spaljeni koriste radiesteziju u svojim istraživanjima i spoznajama svemira (Galileo Galilej), prirode na Zemlji i njezinih tajni (Johann Wolfgang Goethe).

Galileo Galilei (* 15.02.1564 u Pisi, + 08.01.1642 u Arcetri kod Firenze) u istraživanjima u području zakona mehanike, akustike i nauke o toplini svakodnevno je primjenjivao radiesteziju.

Posebno izrađeni radiestezijski pribor u kojem je visak bio osnovno radiestezijsko sredstvo i odgovarajući dijagrami omogućili su mu slobodu istraživanja i spoznaje izvan ograničenja vremena u kojem je živio i dogmi tadašnjih spoznaja. Konstruirao je teleskop i pomoću njega otkrio Jupiterove mjesece i Saturnove prstene, te postavio temelje heliocentričnog sustava svemira.

 

Sl.-  Galileo Galilej, znanstvenik i radiestezista.

Već u srednjem vijeku, unatoč opasnosti od mogućih progona crkvene inkvizicije, mnogi graditelji kuća su tadašnja radiestezijska znanja primjenjivali za "zdravu gradnju". Jedna od takvih kuća je povijesna gradska vijećnica u njemačkom gradu Schwalenbergu, izgrađena 1579. godine.

Slika  prikazuje povijesnu gradsku viječnicu u njemačkom gradu Schwalenbergu, izgrađenu 1579. godine. Zgrada viječnice smještena je na vrlo jakom geološkom rasjedu terena (plave granične linije) i dva podzemna vodena toka (jači, na manjoj dubini tamnozelene boje; slabiji, na većoj dubini svijetlo zelene boje). Pozitivne uvjete boravka i rada u prostorijama gradske viječnice, na takvom vrlo nezdravom terenu, graditelji su osigurali konstrukcijom specijalnih radiestezijskih uređaja u obliku "grotesnih figura" koje su ugradili na sve vanjske kutove zgrade. Na taj je način sva negativna energija iz svih prostorija gradske viječnice neprekidno bila "izbacivana" na ulicu i u svim prostorijama uvijek je bilo dovoljno pozitivne energije za donošenje važnih životnih odluka za građane Schwalenberga.

 

 

Oznake na slici su:

"1" .. zgrada gradske viječnice; "2" .. radiestezijski uređaj u obliku grotesktne  figure; "3" .. jaki geološki rasjed terena intenziteta 9,25 po Bovisu; "4" .. jači podzemni vodeni tok koji zrači jakom negativnom energijom intenziteta 7,8 po Bovisu; "5" .. smjer rotacije radiestezijskog pribora za detekciju pokazuje negativno zračenje; "6" .. u sredini podzemnog vodenog toka i geološke anomalije negativna energija je izuzetno jaka i predstavlja zbroj svih negativnih zračenja. Slabiji podzemni vodeni tok zrači intenzitetom od 3,1 po Bovisu; "7" .. smjer podzemnih vodenih tokova; "8" .. radiestezista sa dijagnostičkim priborom.

Na manjoj slici prikazana je grotesna figura koja iz zgrade "izbacuje" na ulicu dva cilindrična snopa negativnog zračenja, vanjski snop "4" predstavlja "izbačenu" energiju podzemnih vodenih tokova, a unutrašnji "3" "izbačenu" energiju geološkog rasjeda terena. Ovaj sistem energetskog pročišćavanja prostorija ove zgrade i dan danas je djelotvoran. Mnogi turisti vrlo ugodno se osjećaju tijekom obilaska prostorija povijesne gradske viječnice.

Vrlo intenzivno u 17., 18. i 19. stoljeću u Francuskoj i Njemačkoj, mnogi “duhovni ljudi” u svojim radovima, proučavanju prirode i čovjeka primjenjuju “vilinske rašlje" i razne oblike "viskova” kao sredstva za kontakt sa “nevidljivim silama i izuzetno važnim informacijama koje dolaze iz prirode, a imaju nesaglediv utjecaj na čovjekov život”. Poznati liječnici, filozofi, svećenici, znanstvenici, izumitelji, umjetnici, graditelji hramova, svetišta, crkvi, carskih i kraljevskih palača, dvoraca, rudari… napisali su mnoge knjige koje su postale temelj kasnijih radiestezijskih istraživanja.

Pater jezuita Athanasius Kircher(1601 - 1680) pola stoljeća je istraživao fenomen "vilinskih rašlji". Poznat je i kao konstruktor  "čarobne lampe" (laterna magica) pomoću koje su se povećavale slike. U svojim stručnim radovima skinuo je misticizam sa fenomena "vilinskih rašlji" izrađenih od svježih (vrba, lijeska) šiba i prvi opisao primjenu metalnih rašlji u radiesteziji.  

Sl.-  Pater jezuita Athanasius Kircher (1601 - 1680).

 Crkveni radiestezisti najčešće su bili biskupi i kardinali.

Sl.- Freska iz 16. stoljeća u crkvi Svetog Wolfganga kod Altenmarkta u Bavarskoj prikazuje Sv. Wolfgang u trenutku kada je biskupskom palicom pronašao izvor vode.

 

Sl.- Nadgrobna ploča biskupa iz sredine 18. stoljeća (crkva u Strombergu, grad Oelde). Na biskupovom štapu vidi se ugravirani radiestezijski visak u obliku kristalne kuglice (1), nit za njihanje viska (2) i konus za držanje viska (3).

 

Sl.-  Primjena radiestezije i "vilinskih rašlji" 1617. godine za istraživanje terena i pronalaženje  pitke vode i ruda.

 

Sl.-  Primjena raznih oblika "vilinskih rašlji" 1700. godine u istraživanjima terena sa ciljem pronalaženja pitke vode i ruda.

Razni oblici radiestezijskih rašlji" prikazani na slici 15 poput klasičnih "vilinskih rašlji" (lijevo) izrađenih od svježe "rašljaste" šibe, "odskočnih rašlji" izrađenih od sirovog drveta i "lučnih rašlji" također izrađenih od svježe šibe  korišteni su u srednjem vijeku i kasnije za brojna, vrlo uspješna istraživanja terena sa ciljem pronalaženja pitke vode i ruda.

Sl.- Johann Wolfgang Goethe, znanstvenik i radiestezista.

  Johann Wolfgang Goethe (1749-1832) sa velikim umijećem uvijek je u svojem radu svakodnevno koristio rašlje i visak. U svojim djelima rašlje je nazivao „magičnim šibama“ (Faust, 2. dio). 

Dr Franz Anton Mesmer (1734 – 1815), otkrio je “životinjski magnetizam”. U istraživanjima je primjenjivao rašlje i visak i svoje otkriće opisao kao “fluid koji ima dva polariteta”.

Kasnije je grof von Reichenbach taj “fluid” nazvao “odičnom snagom”.

Mesmer je otkrio “metodu liječenja magnetizmom” i tako postao prvi pionir moderne psihoterapije. Međutim, uprkos velikih uspjeha u terapiji i liječenju, tadašnja službena nauka u Francuskoj nije htjela priznati njegovo otkriće.

 

Sl.-  Dr Franz Anton Mesmer, liječnik i radiestezista.

Sl.-  Dr Christoph Wilhelm Hufeland (1762-1836), radiestezista i kućni liječnik Goethea i Schillera.

  Dr Christoph Wilhelm Hufeland (1762-1836) bio je kućni liječnik Goethea i Schillera. Kao iskusni liječnik i radiestezista, pomoću viska i rašlji istraživao je mnogobrojne živežne namirnice i načine pripreme, a u cilju zdrave prehrane kojom se može produžiti život i zajedničkim imenom rezultate svojih istraživanja nazvao “Makrobiotika”, kao “umjetnost i filozofiju sukladnosti s prirodom, uravnoteženu prehranu i životni stil koji pogoduje kvalitetnom i zdravom starenju”. U vrijeme Hufelanda “životna sila” (kasnije nazvana “bioenergijom”) bila je definirana kao: “Životna sila (“vis vitalis”) je najljepša, najprodornija i većinom nevidljivija aktivnost prirode, koju poznajemo do sada. Ona nadmašuje čak i svjetlost, električne i magnetske sile, s kojima se na prvi pogled čini da je u srodstvu” (citat iz knjige “Die Seele ist alles” (“Duša je sve”), str. 66, Franz A. Völgyesi, Zürich, 1967.) 

Francuski katolički svećenik Abbé Bertholon, u Liony, bio je iskusni radiestezista. Istražujući prirodne fenomene vršio je radiestezijske eksperimente sa voćkama. Stabla voćaka bila su posađena u “neutralnoj zoni”, na točno pravilnim međusobnim razmacima i na taj način stvoren je efekat “električne stimulacije rasta stabala”. Rezultati istraživanja objavljeni su u knjizi “De l’electricité des végétaux” (“Elektricitet biljaka”), 1783 god. Najnovija znanstvena istraživanja potvrdila su njegov eksperiment.

Sl.-  Eksperiment francuskog katoličkog svečenika Abbé Bertholon-a u Liony.

Zdrava sadnja voćaka u "neutralnoj zoni".

Austrougarski car Franjo Josip odredio je pukovnika, radiestezistu Carl Beichl-a za istraživanje zračenja podzemnih vodenih tokova u carskom dvoru i pronalaženje neutralnih mjesta u svim prostorijama. Prema njegovom radiestezijskom nalazu vršen je razmještaj namještaja, kreveta, pisaćih stolova. Pukovnik Beichl nosio je na kragni svoje uniforme zlatne rašlje, kao oznake svoje vojne specijalnosti. Po odredbama cara izvršavao je specijalne radiestezijske zadatke za potrebe austrougarske vojske, pronalazio među časnicima dovoljno radiestezijski osjetljive časnike i organizirao i izvodio njihovu radiestezijsku obuku za potrebe vojnih jedinica. „Rutengängeri“, što je bio službeni naziv za vojne radiesteziste, vojnu službu vršili su u garnizonima od Galicije do Hercegovine, sa posebnim zadacima sigurnog pronalaženja dovoljnih količina pitke vode za svakodnevne potrebe tih garnizona. Tako su i u Hrvatskoj iskopani mnogi bunari sa „neiscrpnim zalihama“ pitke vode kojima se još i danas vrlo pouzdano služimo (sl. 20).

Sl.-  Pukovnik austrougarske vojske, radiestezista Carl Beichl.

Kolijevka moderne radiestezije je Francuska odakle se početkom 19. stoljeća radiestezija počela širiti Evropom i Amerikom. Radiestezija je tako prestala biti svojina uskog kruga "povlaštenih" ili "duhovne elite” (svećenici, plemstvo) koji su je stoljećima čuvali u strogoj tajnosti, zloupotrebljavali i tako uzrokovali njezinu stagnaciju.

Francuski katolički svećenik Abbé A. Mermet bio je vrlo iskusni radiestezista koji je u svojim mjerenjima koristio visak i rašlje. Radiestezijske sposobnosti i umijeća naslijedio je od oca koji je također bio iskusni radiestezista. Među prvima je došao na ideju da se pomoću viska može istražiti utjecaj patogenih zračenja na ljudski organizam.  

Sl.-  Francuski katolički svećenik Abbé A. Mermet

Krajem 19. stoljeća ponovo je „oživjela“ borba tadašnje znanosti i crkve zajedno protiv “vilinskih rašlji” i ponovni progoni mnogih radiestezista, a “vilinske rašlje” i visak su proglašeni “đavoljim izumom”. Crkva je progonila i osudila mnoge radiesteziste, međutim odmah na početku 20. stoljeća sa znanstvenom definicijom radiestezije započelo je doba “moderne radiestezije” i “vilinske rašlje” su od tada pa sve do danas postale “biofizički mjerni instrument”.

Prva znanstvena radiestezijska ispitivanja izvršio je doktor znanosti Johannes Walther (1860-1937).

 

fShare
0
Pin It