Sudbonosni trenutak odluke

Povijesni, sudbonosni trenutak za moje definitivno opredjeljenje prema alternativnim znanostima bila je 1991. godina, dogodio se je raspad Jugoslavije, vojne jedinice i ustanove, pa tako i Mornarička vojna akademija u kojoj sam bio viši predavač, počele su odmah na početku te godine provoditi organizacijske pripreme za građanski rat.

Početkom te godine, poslije redovitog kontrolnog pregleda u Vojnoj bolnici Split upućen sam na ocjenu sposobnosti na Višu vojnoliječničku komisiju u Splitu koja je nakon detaljnog uvida u sve nalaze tijekom petogodišnjeg liječenja, unatoč toga što sam osjećao da se je bolest već "povukla iz mojeg organizma" donijela odluku o mojoj nesposobnosti za "trupnu službu" i dozvolila mi rad sa pola radnog vremena na mojem radnom mjestu višeg predavača. Možda su smatrali da se bolest može "vratiti" u situacijama pojačanih psihofizičkih naprezanja i nemogućnosti prehrane u vojnom restoranu, a s obzirom i na moj vidljivo fizički izuzetno iscrpljen organizam jer sam tijekom petogodišnjeg liječenja smršavio 15 kilograma, bio sam vrlo blijed, narodni izraz za takav izgled je "proziran kao duh".

Ja sam svakodnevno ipak redovito odlazio na svoje radno mjesto u "civilnom odijelu", tamo se presvlačio u uniformu, održavao moja predavanja iz grupe predmeta Toplinski strojevi i uređaji, zatim se ponovo presvlačio u civlno odijelo i vraćao kući gdje sam svakodnevno veći dio vremena ležao na krevetu u spavaćoj sobi ispod kojeg je bio postavljen prototip mojeg biogeneratora Atlanta.

Ta je prva Atlanta bila velikih dimenzija, zauzimala je cijeli prostor ispod bračnog kreveta, izradio sam je rezbarenjem, dio po dio, od drvenih elemenata jer sam taj materijal mogao lagano obraditi i slagati poput lego kockica na podu ispod kreveta. Tako sam svakodnevnom energetskom terapijom dočekao i radosni trenutak početka rujna 1991. godine kada je hrvatska vlada (predsjednik dr Franjo Gregurić), pozvala sve časnike da napuste svoje vojne jedinice i prijeđu na službu u hrvatsku vojsku.

Odmah drugog dana prijavio sam se u hrvatsku ratnu mornaricu koja je bila u osnivanju, međutim moji kolege, koji su tamo već radili na organizaciji osnivanja, poznavajući moje zdravstveno stanje i nesposobnost za trupnu službu, rasporedili me na fiktivno radno mjesto koje će se otvoriti tek za godinu - dvije, a do tada preporučili da se liječim kod kuće i čekam poziv za službu. Angažirao sam se u Hrvatskom časničkom zboru i bio jedan od osnivača ogranka tog zbora u mojoj mjesnoj zajednici Lučac-Manuš i kao delegat sudjelovao na osnivačkoj skupštini tog zbora za općinu Split, angažirao sam se i na obuci ljudi koji su iz moje mjesne zajednice odlazili u domovinski rat.

Moji kolege iz katedre brodostrojarstva i ja sastavili smo i objavili 21.09.1991. apel "Poslušajte glas razuma" našim bivšim učenicima, koji su bili oficiri u okupatorskoj mornarici.

Naš apel, našim učenicima, imao je izrazito jaku duhovno pozitivnu energiju i postigao veliki odaziv, mnogi časnici, dočasnici i mornari su u vrlo kratkom vremenskom periodu napustili okupatorsku mornaricu i prešli u hrvatsku ratnu mornaricu, čak su mnogi plivajući i roneći noću napuštali ratnu luku Lora, koja je bila okupirana i tako stizali do slobodnog teritorija.

MOĆ DUHA UVIJEK JE BILA VEĆA OD MOĆI MATERIJE !

"Poslušajte glas razuma"

Tekst članka "Poslušajte glas razuma":

"Starješine Ratne mornarice, pozivamo vas da poslušate glas razuma !

Sjetite se da smo vas učili ljubavi prema struci i pozivu, ali i ljubavi prema čovjeku. Učili smo vas da ne postoji sila koja može pobijediti narod. Sigurni smo da možete razlučiti dobro od zla, istinu od neistine. Ne dopustite stoga da vas zlorabi velikosrpska fašistička politika. Ne opterećujte svoje potomstvo svojim sudjelovanjem u genocidnom planu pomahnitalih agresora.

Podsjećamo vas da je glad sa tuđim teritorijem na pragu 21. stoljeća anakronizam koji je mogao biti izazvan samo besprimjernom mržnjom prema hrvatskom narodu.

Hrvatski je narod jedinstven i odlučan u otporu okupatoru i zato ne može izgubiti rat, ali da bi palo što manje žrtava, osvjetlajte svoj obraz i osujetite namjere svojih naredbodavaca.

Sanjali ste da postanete čuvari naroda na njegovu putu u svijetlu budućnost i zato ne dopustite da uđete u povijest kao talog čovječanstva i kao zlodusi koji žele vratiti kotač povijesti.

Komandanti brodova, komandiri borbenih odreda - iznađite najpovoljniju mogućnost za hitan prelazak u Hrvatsku ratnu mornaricu. Time ćete sačuvati svoje živote i tisuće drugih života !"

Čekajući na poziv u aktivnu službu Hrvatske ratne mornarice, kako sam se svakodnevno sve više oporavljao izuzetnim energetskim djelovanjem mojeg prototipa biogeneratora Atlante, tako sam svakodnevno čitao, učio, vježbao dijagnostiku ljudskog organizma sam na sebi, a potom i na mojim kolegama, vršio dijagnostiku njihovih stanova i preglede članova njihovih obitelji. Svakodnevno sam odlazio na obližnju pješčanu plažu kupališta "Bačvice" i znao satima sjediti na pijesku slušajući šum valova koji kao da su mi pričali iscjeljujuće riječi, opuštali, pročišćavali, ojačavali moj duh i tijelo.

Kada sam 29.09.1991. ležeći iznad biogeneratora Atlanta gledao TV program vidio sam na TV dnevniku informaciju o oslobađanju mojeg rodnog grada Bjelovara, o strahovitoj detonaciji podzemnog skladišta oružja i odmazdi JNA nad gradom, paljenju i rušenju kuća.

Moja rodna kuća, koja je bila "prekoputa vojarne", u toj je odmazdi zapaljena, ali "na čudan način" nije potpuno izgorjela i ja sam na TV ekranu vidio kako se kroz krovište uzdiže crni dim. U tom trenutku čuo sam neki neobičan, tihi unutarnji glas koji mi je rekao: "VRATI SE SVOJEM IZVORU, TAMO SI DOBIO MOĆ I TAMO ĆEŠ OSLOBODITI JOŠ VEĆU MOĆ". Sjetio sam se mojeg djetinjstva, mojih prvih radiestezijskih početaka u mojoj rodnoj kući, izrade prvog viska, učenja i vježbanja radiestezije u dvorištu, u vrtu moje rodne kuće i u obližnjoj šumi "Borik". Tada sam donio definitivnu odluku o povratku u moj rodni grad i o obnovi moje zapaljene rodne kuće.

Međutim, s obzirom da sam bio u evidenciji Hrvatske ratne mornarice i čekao na poziv za aktivnu službu, nisam mogao odmah dobiti dozvolu za preseljenje iz Splita u Bjelovar sve do ožujka 1992. godine. To sam vrijeme iskoristio da još više ojačam svoj duh, još više oporavim svoje tijelo svakodnevnim treninzima bioenergije, vježbao sam radiestezijsku dijagnostiku, izrađivao vlastite dijagnostičke dijagrame, radio u hrvatskom časničkom zboru i svakodnevno nekoliko sati boravio uz more slušajući šum valova.

Nakon što sam dobio dozvolu za privremeni otpust iz statusa čekanja na službu u hrvatskoj ratnoj mornarici vratio sam se u Bjelovar 22.03.1992. godine.

Istog popodneva 22.03.1992. godine obišao sam "kuću mojeg djetinjstva" u kojoj sam 16 godina spavao na izvoru štetnih zračenja. Prizor u prostorijama kuće i poslije 6 mjeseci od požara bio je stravičan, krovište je bilo jako oštećeno, privremeno popravljeno, sva drvenarija u kući, svi okviri vrata i prozora bili su nagorjeli, prozori su bili bez stakala i obučeni u najlon foliju, zidovi iznutra izrešetani zapaljivim metcima, potpuno začađeni, sa brojnim vrlo dubokim pukotinama, parket je djelomice potpuno izgorio na površini od približno 5 m2, namještaj je djelomično izgorio, a brojne slike na zidovima soba bile su napola izgorjele sa rastopljenim staklom .... samo je na zidu spavaće sobe visila vrlo malo oštećena slika Isusa Krista.

Tijekom mojih 16 godina života u kući ta slika je uvijek bila na istom mjestu, kupljena je prije mojeg rođenja od putujućih trgovaca slikama i ja sam svakodnevno u nju gledao prije odlaska na spavanje i odmah nakon buđenja. Ugledavši je ponovo nakon 23 godine, samo malo oštećenu, bio sam neopisivo sretan, ali istovremeno i začuđen, kako je mogla ostati u tako dobro očuvanom stanju u tako izgorjeloj kući.

Zapitao sam se zašto kuća, koja je potpuno bila izrešetana zapaljivim metcima i pogođena čak i sa tri 20 milimetarskie granate, nije potpuno izgorjela ? Kasnije sam od susjeda čuo da su pripadnici zbora narodne garde, koji su iz dvorišta kuće pucali na vojarnu, nakon što je kuća počela gorjeti prekinuli paljbu i ručno kantama bunarske vode, pod "kišom metaka" iz vojarne, gasili požar sve dok ga nisu potpuno ugasili.

Stajao sam u sredini sobe, gledao u sliku Krista i tada sam ponovo čuo tihi unutarnji glas: "VRATI SE SVOJEM IZVORU, TAMO SI DOBIO MOĆ I TAMO ĆEŠ OSLOBODITI JOŠ VEĆU MOĆ". Nekoliko dana uzastopno sam odlazio do kuće, boravio nekoliko sati njoj i uvijek sam imao isti osjećaj kao da čujem taj, uvijek isti, tihi unutarnji glas.

Nakon sedam dana donio sam ove odluke: ostati ću ovdje u mojem rodnom gradu, obnoviti ću moju rodnu kuću, napraviti ću bolji i jači biogenerator Atlanta, zaštititi je od djelovanja štetnih zračenja tim novim, boljim biogeneratorom Atlanta i nastaviti živjeti u njoj.

Slika Krista kojoj je tijekom požara u sobama kuće samo donji desni dio okvira bio djelomično oštečen, čađav, sa rastopljenim lakom, staklo je bilo čađavo, ali potpuno cijelo. Papir slike bio je potpuno neoštećen. Okvir i staklo slike su obnovljeni. Slika je autentična. Radiestezijski dijagnostički nalaz pokazuje jako zračenje slike vrlo pozitivnom duhovnom energijom, vrlo visokog "duhovnog nivoa". Svatko tko meditira ispred slike osjeća kako se "duhovno pročišćava".

fShare
0
Pin It