Teorije nastanka malignih bolesti

Dvadeseto stoljeće bilo je stoljeće intenzivnog razvoja industrije, elektrifikacije, motorizacije, globalne mreže telekomunikacija i mobilnih komunikacija, izgradnje mnogobrojnih TV i radio odašiljača, radarskih sistema za lokalni i globalni nadzor zračnog prostora, za osmatranje u vojne i civilne svrhe, izgradnje mnogobrojnih baznih stanica za mobitele, izuzetno intenzivne informatizacije, automatizacije proizvodnih procesa, intenzivne urbanizacije i primjene mnogih novih građevinskih materijala, novih tehnologija, mnogih strojeva i uređaja koji poboljšavaju standard života, …. „život je postao u većem ili manjem stupnju „automatiziran“, ali mnogi ljudi nisu u tako zbunjujuće vrlo kratkom vremenu vrlo intenzivnog razvoja promijenili svoje misli, način razmišljanja, nisu promijenili svoj duh, svoj odnos prema prirodi, prema drugim ljudima i u odnosu prema prirodi i prema drugim živim bićima vrlo često se ponašaju „karcinogeno“. Vrlo često svjedoci smo da tamo gdje se odvija bilo koji oblik ljudske tehnološke aktivnosti najprije se uništava priroda i živa bića u toj prirodi, a zatim se, nezdravom gradnjom stambenih i radnih objekata, štetni utjecaji pojačavaju i ugrožavaju zdravlje i život ljudi koji žive u takvoj nezdravoj okolini.

Već su krajem 19. stoljeća mnogi napredni evropski znanstvenici, liječnici, profesori, svećenici, fizičari, a svi su bili istovremeno i vrlo kvalificirani radiestezisti otkrili povezanost malignih i drugih bolesti sa izlaganjem čovjekovog organizma podzemnim patogenim zračenjima. Tada su bila poznata samo patogena zračenja podzemnih vodenih tokova i “zračenja koja su izlazila iz zemlje”, a tek su upornim istraživačkim radom u prvoj polovici 20. stoljeća i kasnije otkrivena vrlo opasna patogena zračenja koja danas poznajemo u obliku Hartmannove globalne mreže, Curryeve dijagonalne mreže, Wittmannove mreže, Berschneiderovih piramida zračenja, Benkerovog atomskog kubnog sistema.

Intenzivan tehnološki razvoj čovječanstva, te neuvažavanje i zanemarivanje zdravih principa života, zdrave prehrane, gradnje na energetski neprovjerenim građevinskim terenima, na močvarnim terenima, uporaba energetski nedovoljno savršenih i zdravstveno nedovoljno provjerenih građevinskih materijala kao i svakodnevna uporaba mnogobrojnih tehnoloških dostignuća … u stvari su utjecali na porast broja ljudi oboljelih od raka i drugih teških kroničnih ili autoimunih bolesti. Mnogi znanstvenici – radiestezisti (liječnici, inženjeri, fizičari, geobiolozi) istovremeno u Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj već više od 100 godina u svojim člancima, referatima, knjigama i drugim radovima neprekidno upozoravaju na neposrednu povezanost raka i patogenih zračenja čija brojnost i jakost počinje sve više ugrožavati ljudsko zdravlje i život kako se povećava stupanj civilizacijske razvijenosti. Danas su utjecaji patogenih zračenja toliko odlučujući na život i zdravlje da čovjek više gotovo i ne može živjeti u nekom stambenom prostoru ukoliko se nije prethodno zaštitio od utjecaja vrlo jakih patogenih energija u samom stambenom (radnom) prostoru i izvan njega. U Francuskoj i Njemačkoj već se je 1933. godine počela razvijati nova znanstvena disciplina “GEOBIOLOGIJA” koja je danas posebna znanost i proučava utjecaj geopatogenih zračenja na zdravlje i život čovjeka.

Klasična medicina u toj izuzetno velikoj brzini tehnološkog razvoja civilizacije u 20. stoljeću očito se nije uspjela dovoljno brzo „metodološki“ prilagoditi tom tehnološkom napretku. Unatoč izuzetno velikih otkrića i modernizacije opreme za dijagnostiku i liječenje, unatoč mnogobrojnih novih lijekova i sve većeg broja tvornica lijekova koje su postale jedan „svjetski multinacionalni farmakološki sistem“ danas još uvijek u liječenju dominira „kurativni princip“ liječenja umjesto „preventivnog principa“. Klasična medicina ne može otkriti maligno oboljenje u organizmu čovjeka dok je to oboljenje u „energetskoj matrici organizma“ u obliku „energije karcinoma“ na „duhovnom planu organizma“, već tek tada kada se je razvio odgovarajući dovoljan broj malignih stanica koje dijagnostički instrumentarij „može prepoznati“. Bolest je tada već jako prisutna na „fizičkom planu organizma“ i dominira „duhovnim planom organizma“. Tada je već bitno promijenjena i struktura kompletne „energetske matrice organizma“, bolest je već fizički prisutna u stanicama organizma i dovoljno se je proširila kroz energetske meridijane organizma stvarajući „žarišta budućih metastaza“.

 

TEORIJE NASTANKA RAKA

VEĆ VIŠE OD 100 GODINA POZNATO JE NEKOLIKO TEORIJA O NASTANKU RAKA

 1.- PRVA TEORIJA NASTANKA RAKA je sada medicinski službeno priznata teorija. Ta teorija stara je više od 100 godina i temelji se na ideji da zdrave stanice iz „nekog nepoznatog razloga“ mutiraju u kancerozne stanice i taj „nepoznati razlog“ medicina objašnjava starenjem organizma, siromašnom prehranom, nedostatkom vitamina i minerala u organizmu, naslijeđem, „nekim nepoznatim slabim stanjima organizma" koja postupno mutiraju u rak, stresom …, te kombinacijom svega toga. U primjeni te teorije troše se mnoge milijarde dolara na istraživanja, a istovremeno već 100 godina milijuni djece, žena i muškaraca pate i umiru od početka ideje o toj teoriji, a da za cijelo to vrijeme, dakle već 100 godina, nije bilo niti jednog značajnijeg poboljšanja u načinu liječenja raka. Veliko poboljšanje nastalo je 1948. god kada se je počela primjenjivati kemoterapija, ali danas umire od raznih malignih bolesti više ljudi nego ikad prije, a medicina danas ima najsavršeniju moguću opremu za dijagnostiku, najnovije spoznaje iz genetike, mikrobiologije, farmacije, kirurgije, radiologije, kemoterapije, i ostalih specijalnosti.

             Danas konvencionalna medicina primjenjuje tri načina borbe protiv raka:

 1.- Kirurške metode: to su metode fizičkog uklanjanja “isjecanjem” oboljelog tkiva iz organizma. Ovo je vrlo efikasna metoda posebno jer koristi najmoderniju medicinsku opremu i najmodernije tehnološke postupke, međutim ne može ukloniti sve oboljele stanice, te ukoliko se ne primijene ostale metode, razvoj metastaza je neminovan.

 2.- Radioterapijske metode: to su metode zračenja oboljelog tkiva rentgenskim ili gama zrakama proizvedenim radioaktivnim raspadanjem izotopa kobalta 60, cezija 137, iridija i talija. Ovo su metode “lokalnog humanog prženja oboljelog tkiva” smrtonosnim radioaktivnim zrakama koje ubijaju sve zdrave i bolesne stanice u zoni zračenja. Užasna i nehumana terapijska metoda.

 3.- Lijekovi i kemoterapija. To su metode “trovanja stanica raka”, a upitno je da li je istinita tvrdnja kemoterapeuta da “zdravom tkivu ne smetaju”. To najbolje znaju oni ljudi koji su prošli te patnje bez pojave metastaza "10 godina poslije uspješno provedene terapije". S obzirom da su sve stanice ljudskog organizma "informirane" i međusobno povezane biostrujama tvrdnja da kemoterapijski otrovi "ne smetaju zdravim stanicama" nije istinita. Sve stanice ljudskog organizma međusobno komuniciraju i kao što se "informacije o bolesti" prenose od bolesnih na zdrave stanice tako se i kemoterapijski otrovi mogu prenositi u "informatičkom obliku" od bolesnih na zdrave stanice i one se počinju ponašati kao i one "trovane", što sve u svemu jako iscrpljuje organizam.

U vrijeme prije 100 godina, dakle, na početku borbe medicine protiv raka, ovi načini terapije (osim kemoterapije koja se primjenjuje od 1948. god) su i tada postojali u medicinskoj praksi, te se u smislu otkrivanja nove, preventivne dijagnostičke metode i novog, preventivnog terapijskog postupka može zaključiti da medicina u posljednjih 100-tinu godina još uvijek “ide u pogrešnom smjeru”.

Čovjek je najrazvijenije duhovno i fizičko biće na planeti Zemlji, te se nikako i nikada ne može i ne smije posmatrati kao "samo fizičko biće", kao „meso i kosti” koje bi se moglo “isjecati”, “humano pržiti” i “lokalno trovati”, a u cilju spašavanja života i zdravlja uz prateće izuzetno velike patnje, duhovnu i fizičku bol i "užasan stres organizma". Sve današnje metode liječenja karcinoma koje primjenjuje klasična medicina oboljele pretvaraju u doživotne fizičke i duhovne invalide. Kada se jednom oslabi čovjekov duh, kada se taj duh pretvori u “invalidni duh”, tijelo će malo po malo samo umrijeti.

Današnja sadašnjost 21. stoljeća obilježena je izrazito velikim zanimanjem svih ljudi na planeti Zemlji za razvijanjem duhovnosti, za duhovnim osvješćivanjem, vraćanjem prirodnim metodama očuvanja života i zdravlja kako bi svoj život u cjelini učinili ljepšim, kvalitetnijim i boljim i kako bi svoj fizički život proživjeli u ravnoteži duha i tijela, u zdravlju i sretno, jer je zdravlje uvijek bilo i uvijek će biti najveće bogatstvo. Sve više oboljelih i sve više umrlih ljudi od karcinoma i drugih teških bolesti unatoč najmodernijim dijagnostičkim i terapijskim metodama, uređajima, sredstvima i lijekovima pokazuje da je klasična medicina “zaboravila da je čovjek najprije duh, a zatim tijelo”.

2.- DRUGA TEORIJA NASTANKA RAKA je teorija PLEOMORFIZMA, a govori kako su uzročnici raka "vrlo neobični virusi" koji mijenjaju svoju veličinu i oblike od stadija virusa prema stadiju bakterije, i opet natrag do virusa. Ova teorija također nije službeno prihvaćena od konvencionalne medicine, ali postoje višegodišnja istraživanja, od 1920 god do 1937 god u tom pravcu i razvijeni su terapijski uređaji koji “ubijaju” viruse uzročnike raka kao i bakterije koje uzrokuju druge bolesti. Ta istraživanja su potvrdila izuzetnu učinkovitost ove teorije, međutim u praksi se ne primjenjuje. Kao što postoje svjedoci koji su vidjeli NLO i imali kontakte sa pripadnicima drugih izvanzemaljskih civilizacija, tako postoje i svjedoci uspješnosti ove teorije, ali službeno je “sve velika tajna o kojoj se ne smije puno pričati”.

3.- TREĆA TEORIJA NASTANKA RAKA je teorija PATOGENIH ZRAČENJA

Ova teorija je najstarija teorija i jedina je dokazana brojnim višegodišnjim energetskim radiestezijskim znanstvenim istraživanjima i kliničkim istraživanjima (25.000 eksperimenata Dr med. Ernsta Hartmanna koji su potpuno potvrdili pravovaljanost ove teorije). Mnogi liječnici već su se dovoljno osvijestili i „osobno prihvatili“ ovu teoriju nastanka raka, te su zaštitili prvenstveno svoje ordinacije, stanove i kuće. Ova teorija svakodnevno se potvrđuje u radiestezijskoj praksi. Znanstveno proučavanje povezanosti patogenih zračenja sa nastankom raka započelo je 5 juna. 1930. god kada je svećenik – vrlo poznati radiestezista, član međunarodnog udruženja radiestezista, pater Randoald objavio znanstveni rad u kojem je u više od 100 slučajeva dokazao neposrednu povezanost izloženosti organizma čovjeka zračenjima podzemnih vodenih tokova, kako ih je on nazvaoneprijateljem iz podzemlja, sa obolijevanjem od raka. U to vrijeme mnogo toga sa epitetima “tehnički, električni, elektronski” tada nije postojalo, ljudi su živjeli manje stresno, sporije, hrana je bila kvalitetnija i zdravija, sa mnogo više vitamina i prirodnih minerala nego što je danas ...... odjeća i obuća je bila od prirodnih materijala, stambeni objekti od opeka, bez armatura, sa dosta drvene građe, namještaj je bio od prirodnog drveta, a ipak su ljudi obolijevali od malignih bolesti. Pater Randoald je otkrio uzročnike tih oboljenja – PATOGENA ZRAČENJA IZ ZEMLJE.

Sl.- 1 Radiestezista pater Randoald objavio je 5. juna 1930. godine znanstveni rad u kojem je u više od 100 slučajeva dokazao neposrednu povezanost izloženosti organizma čovjeka zračenjima podzemnih vodenih tokova, kako ih je on nazvao “neprijateljem iz podzemlja”, sa obolijevanjem od raka.

 

Sl.- 2 Radiestezista Dr medicine Ernst Hartmann višegodišnjim  radiestezijskim i kliničkim znanstvenim istraživanjima tijekom 25.000 eksperimenata potpuno je dokazao da su štetna zračenja iz zemlje i tehnička zračenja uzročnici malignih bolesti.

Dotadašnje radiestezijske spoznaje omogućile su 1930. godine u Švicarskoj početak izrade prvog zaštitnog uređaja kojeg je njegov izumitelj Leo Nussbaumer nazvao “Repulsor”. Taj zaštitni uređaj prodavao se je u 15 zemalja Evrope, Brazilu, na Kubi, u Tunisu, Maroku, Turskoj. Jedna od zemalja Evrope u kojoj se je tada (samo u „bogatije kuće“) ugrađivao “Repulsor” bila je i Kraljevina Jugoslavija. 

Sl.- 3 Izumitelj “REPULSOR” zaštitnog uređaja za neutralizaciju patogenih zračenja, Leo Nussbaumer, u svojoj radionici u Liesbergu (Švicarska), 1930 god.

 Dr medicine i radiestezista Ernst Hartmann, nakon 25.000 znanstvenih radiestezijskih i laboratorijskih eksperimenata, dokazao je neposredan utjecaj čvorišta geomagnetske globalne mreže, nazvanih njegovim imenom Hartmannovi čvorovi na razvoj malignih oboljenja. Rezultate mnogobrojnih, višegodišnjih istraživanja Dr Hartmann je objavio u dvije knjige „Krankheit als Standort problem“ (bolest kao problem mjesta stanovanja). Na medicinskom simpoziju izjavio je slijedeće:

“Na mjestu gdje je spavao bolesnik od karcinoma, mjerenjima se može otkriti vrlo opasna geopatogena točka, na kojoj nitko nikad ne smije duže sjediti ili spavati. Ako se ta točka ne neutralizira, nakon nekoliko godina u tom prostoru opet će se pojaviti novo kancerozno oboljenje.”

 

                                                                                                                                     Dr med. Ernst Hartmann

Sl.- 4 Prikaz situacije raznih patogenih zračenja na terenu gdje je izgrađena obiteljska stambena zgrada, pomoćni objekti i posađeno voće i ukrasne biljke. Označena su patogena, vrlo patogena mjesta i pozicije neophodno potrebne ugradnje biogeneratora "Atlanta" kako bi cijeli obiteljski posjed bio vrlo kvalitetno, potpuno i trajno zaštićen od patogenih utjecaja.          

Nezdravi stambeni objekti, kao što je primjer kuće prikazane na slici 4 troše i značajno smanjuju bioenergiju unutar kompletne „energetske matrice“ ljudskog organizma i "energetskih matrica" drugih živih bića (biljaka koje rastu i životinja koje žive na takvom terenu), pospješuju nastanak raznih nedostataka u staničnoj strukturi tkiva, smanjuju vitalnost i otpornost na djelovanje raznih mikroba i virusa. Postoje različiti stupnjevi škodljivosti kuća i stanova što prouzrokuju podmuklu bolest. Te kuće, stanovi i radne prostorije naročito iscrpljuju osobe nedovoljno fizički i psihički spremne da se stalno odupiru djelovanju patogenih zračenja, energija i valova i tako se, stalno biološki inferiorni, neprekidno izlažu riziku da se u njihovom tijelu razviju neoplazme, odnosno kod već oboljelih metastaze.

Francuski liječnik Dr Pikar istraživao je koliko ima slučajeva karcinoma u svakoj kući u točno određenoj četvrti urbane zone pune rasjelina, podzemnih vodenih tokova i svemirsko-telurskog zračenja. Istraživanje su vršile dvije ekipe: prva – medicinska ekipa koja nije ništa znala o drugoj ekipi, ekipi fizičara i radiestezista sa detektorima za neionizirajuća i ionizirajuća zračenja. Na svakom mjestu dobijen je gotovo identičan rezultat. Tamo gdje su postojali telurski poremećaji bilo je jako mnogo infarkta i karcinoma. Ako je rak bio smrtonosan, u pitanju su bili ljudi koji su spavali na čvoru svemirsko-telurskih zračenja (Hartmannov čvor). Ako je rak bio lokaliziran na određenom organu, geopatogena točka prelazila je preko tog organa.

Sl. 5 „Točka karcinoma“

Ako se spava na biološki štetnom mjestu, prikazanom na slici 7, koje je kombinacija sjecišta svemirsko-telurske mreže (tamnije dvostruke linije), zračenja podzemnog vodenog toka ili njegovog sjecišta, te sjecišta sekundarne mreže (crtkane šrafirane linije) patogene energije, koje se prema Dr medicine Hartmannu zove "točka karcinoma", mogućnost nastanka najtežih bolesti izuzetno je visoka zbog vibracione neravnoteže koje takvo mjesto nameće „energetskoj matrici“ i stanicama organizma i u njima pokreće proces mutacije. Svatko tko spava na takvom mjestu izaziva vlastitu sudbinu, a ako pokuša sam nekim priručnim sredstvima (raznim žicama, neispitanim folijama, …) ili uz pomoć nestručnjaka neutralizirati takvo mjesto onda može ugroziti svoj život i živote svojih najmilijih. Spavajući na takvom mjestu, vrlo brzo dolazi do oboljenja organa "bombardiranog" štetnom (patogenom) energijom, a ako se na takvom mjestu uči ili radi vrlo brzo se može zapaziti stres, uznemirenost, teškoće koncentracije i pamćenja, ubrzanje rada srca i mnogi drugi simptomi za koje medicina, najčešće, nema lijeka.

U predgovoru trećeg izdanja knjige autora Žak La Maje “Medicina stanovanja”, poznati neuropsihijatar, Dr Nikola Videv napisao je slijedeće:

“Kao liječnik koji je posvećen svojem pozivu i koji je imao sreću da prije drugih kolega provjeri ono što La Maja govori, nemam prava da skrivam istinu. Tim prije što ta istina može spasiti bolesti mnoge ljude oko nas, čak i po cijenu da me jedan broj mojih kolega, kao i do sada, sačekuje sa podrugljivim smješkom, ili indiferentno vrti glavom”.

“Na temelju četvorogodišnjih istraživanja u nekoliko hiljada domova bolesnika, ma kako to čudesno zvučalo, odgovorno kao liječnik tvrdim da od geopatogenih i tehničkih zračenja obolijeva više ljudi nego od svih infekcija i virusa”.

 

 

fShare
0
Pin It