Mladi ljudi prilikom stupanja u brak puni su najdivnijih i najuzvišenijih emocija, najmaštovitijih planova za svoju budućnost, za stvaranje obitelji, ostvarenje svih životnih ambicija i želja, ostvarenje svih snova i svih zamisli. Sebe u svojim maštanjima gledaju kako radosno odgajaju svoju djecu, igraju se, šetaju sa djecom, svoju djecu zamišljaju kao buduće zdrave i vrlo uspješne ljude.

Spoznaja da je jedan od supružnika neplodan ili smanjeno plodan često puta u njihov život donosi beskrajnu tugu, razočarenje, sumnju u sve i svakoga, analize porodičnog stabla sa ciljem pronalaženja „krivca“ …. i mnoge druge negativne emocije koje iz svega toga mogu proizaći.

Neplodnost se općenito definira kao nesposobnost oplodnje nakon šest mjeseci do godinu dana pokušavanja.

Procjenjuje se da danas u svijetu već više od 20 % parova ima problema sa začećem i prema višegodišnjim znanstvenim istraživanjima opadanje broja spermatozoida samo je dio problema, jer je i porast prosječne starosne dobi trudnica značajan utjecajni čimbenik, s obzirom da se danas u industrijski razvijenom dijelu svijeta mnoge žene udaju nakon što ostvare odgovarajuće životne ambicije (školovanje, uspjeh u poslu …) i odgovarajući standard, te se tek tada odlučuju na začeće djeteta, a to može za sobom povlačiti i odgovarajuće smanjenje njihove plodnosti s obzirom na sve stresove koje su proživjele na putu postizanja svojeg uspjeha i standarda.

Mnogim zaposlenim ženama radni dan započinje „brzinskom kavicom“ jer slijede već unaprijed dogovoreni termini sastanaka sa klijentima, mobiteli često neprekidno zvone i gotovo se ne skidaju s uha, iako je već odavno dokazana štetnost mobitela ne samo po mozak već i za cijeli organizam u cjelini, a posebno po hormonsku ravnotežu organizma žena.

Ravnotežom hormona upravlja mala žlijezda u bazi mozga – hipofiza koja kada je podražena patogenom energijom mobitela ili nekog drugog (štetnog) patogenog zračenja počinje nepravilno raditi što rezultira hormonskom neravnotežom organizma, jakim oscilacijama sistoličnog i dijastoličnog tlaka ili raznim malignim bolestima na dojkama jajnicima i maternici.

Sl.- 1 U parapsihološkom institutu u Heidelbergu dokazano je da se energija patogenog zračenja koncentrira u hipofizi i da vrlo negativno utječe na hormone i plodnost.

Ne treba se zato čuditi što mnoge žene imaju raznorazne poremećaje menstrualnog ciklusa i moraju svakodnevno uzimati umjetne hormone.

Stresni način života žene pokušavaju riješiti raznim vrstama masaža ili drugim načinima opuštanja, međutim problem se ne rješava u njegovoj osnovi jer je potrošnja umjetnih hormona svakodnevno sve veća, a također se povećava i broj žena mlađe starosne dobi koje imaju razne hormonske poremećaje. 

Liječenje neplodnosti tijekom posljednja dva desetljeća preraslo je u veliku medicinsku industriju, u kojoj liječnici poduzimaju sve, od propisivanja lijekova za neplodnost do umjetne oplodnje (bebe iz epruvete). Ti, danas sve češće reklamirani medicinski zahvati, osim što su vrlo skupi, u stvarnosti imaju i dodatne negativne psihološke posljedice po onog supružnika koji nije mogao omogućiti začeće na prirodan način, iako to nitko od liječnika koji se bave umjetnom oplodnjom ne želi javno priznati. 

Početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća mnogo novinskih članaka u svijetu izvještavalo je o rezultatima naučnih istraživanja koja su pokazala kako se čini da je broj spermatozoida u spermi muškaraca u značajnom padu (za približno 40 %) u razdoblju od samo 60 godina.

Neki od najalarmantnijih članaka bili su:

U „Time-u“ je objavljen članak pod naslovom „Što nije u redu s našom spermom ?“,

U „Business Week-u“ članak „Od tihog potoka do suhog korita“,

U „Esquire-u“ članak „Smanjena pokretljivost: kad govorimo o spermi, Vi ste tek pola muškarca u odnosu na svojeg djeda“.

S obzirom da prosječni ejakulat zdravog muškarca (koji nije imao upalu prostate ili neku infektivnu bolest spolnih organa) najčešće sadrži oko 100 milijuna spermatozoida, smanjenje za 40 % znači da je u spermi prisutno 60 milijuna spermatozoida, a to je često puta značilo nemogućnost ili vrlo smanjenu mogućnost oplodnje.

Takav značajan pad u samo 60 godina postojanja čovjeka mora zabrinuti svakog muškarca, svaku ženu i svaku obitelj. Istovremeno su tijekom tih 60 godina medicinska opažanja pokazala da se mnoga muška djeca rađaju sa uvučenim testisima ili sve manjim penisom i čak sa poremećajima funkcije štitne žlijezde.

Znanstvenici u svijetu počeli su se pitati što bi moglo uzrokovati takav pad. Istraživanja u prehrambenoj industriji pokazala su na estrogeničnost pesticida i drugih kemijskih zagađivača, što znači da imaju kemijske učinke slične onima kod ženskih spolnih hormona.

Eksperimenti su pokazali da se izlaganjem muškaraca djelovanju estrogenih kemikalija iz hrane kroz duže vremensko razdoblje dobije učinak feminizacije (porast grudi …) koji uključuje i manji broj spermatozoida.

Nakon tih spoznaja sve je veći broj znanstvenika koji traže strogi nadzor nad svim kemikalijama koje sliče estrogenu, a koje se često nalaze u pesticidima kojima se tretiraju žitarice i povrće.

Na utjecaje patogenih geofizičkih, svemirsko-geomagnetskih, tehničkih zračenja, maligne ili neke druge opasne kombinacije tih patogenih zračenja koje su na jednog ili na oboje supružnika djelovale možda već od njihovog rođenja ili još dok su i sami bili zametak u utrobi svoje majke ... ili sada djeluju u području njihovog bračnog kreveta …… najčešće rijetko tko posumnja ….. jer o tome ljudi najčešće ili ne znaju dovoljno ili odbacuju mogućnost takvog negativnog utjecaja na mogućnost začeća.

 

KAKO PREPOZNATI TRUDNOĆU

Ako žena poznaje svoj ciklus tada već tjedan dana nakon ovulacije može prepoznati trudnoću, odnosno tjedan dana prije izostanka menstruacije. Pomoću bazalne temperature može ustanoviti je li trudna već tjedan dana nakon ovulacije.

Povišena temperatura smatra se prvim signalom trudnoće i vrlo je pouzdan pokazatelj u redovnim ciklusima i žene koje žele zatrudnjeti trebaju pratiti svoju bazalnu temperaturu najmanje tri mjeseca. Ovakvo utvrđivanje trudnoće nije uvijek pouzdano, te je moguće samo ako je žena već prije pratila bazalnu temperaturu u svome ciklusu i znala točno kada je bila ovulacija.

Niti jedan ciklus nije idealan i uvijek su prisutna odstupanja što je vidljivo na raznim dijagramima mjerenja bazalne temperature.

Radi spoznaje kako se kod neke žene temperatura ponaša tijekom ciklusa treba steći naviku mjerenja bazalne temperature i tada će evidentirane temperaturne promjene biti dosta pouzdan pokazatelj. Svi prikazani dijagrami odnose se na idealne cikluse, a budući da je svaki ciklus kod svake žene zaseban, trudnoću može potvrditi ili opovrgnuti samo liječnik.

Primjeri dijagrama bazalne temperature

Sl.- 2 Izgled dijagrama bazalne temperature. Porast temperature je prvi signal i u redovnim ciklusima vrlo pouzdan pokazatelj trudnoće.		Sl.- 3 Svaka žena ima svoj "osobni" dijagram bazalne temperature koji može u svakom mjesečnom ciklusu biti drugačijeg izgleda. Zato se svakoj ženi koja želi zatrudnjeti preporuča vrlo disciplinirano mjerenje bazalne temperature i crtanje dijagrama.
Sl.- 4 Ako žena poznaje svoj ciklus tada već tjedan dana nakon ovulacije pomoću dijagrama bazalne temperature može prepoznati trudnoću.		Sl.- 5 Niti jedan ciklus nije idealan i uvijek su prisutna odstupanja što je vidljivo na raznim dijagramima mjerenja bazalne temperature. Ukoliko kod neke žene ciklusi nisu pravilni primjenom metode "Medicinske radiestezije" može se "energetski prepoznati" ovulaciju.
Sl.- 6 Pomoću dijagrama bazalne temperature žena može ustanoviti je li trudna već tjedan dana nakon ovulacije. Povišena temperatura smatra se prvim signalom trudnoće.		Sl.- 7 Svi prikazani dijagrami odnose se na idealne cikluse, a svaki ciklus kod svake žene ima svoj zaseban dijagram, promjenjivog izgleda, ovisno o energetskim utjecajima iz okoline u kojoj žena živi i radi i ovisno o njezinim unutrašnjim emotivnim stanjima.

Bazalna temperatura se mjeri ujutro nakon buđenja, u ležećem položaju, prije izlaska iz kreveta, običnim toplomjerom 5 minuta, u ustima, ispod jezika, a može i ispod ruke (pazuha). Odmah nakon mjerenja temperaturu treba zabilježiti na pripremljenom grafikonu.

Bazalna temperatura može se mjeriti samo kod zdravih žena koje ne uzimaju nikakve lijekove protiv bolova koji bi mogli utjecati na temperaturne vrijednosti. Poželjno je da žena spava barem 6 sati da temperaturu počne mjeriti od prvog dana prestanka menstruacije.

Ključni dani ciklusa su:

- 13. ili 14. dan: ovulacija,
- 21. dan: porast temperature ako je došlo do trudnoće,
- 25. dan: pad temperature ako nije došlo do trudnoće.

Ukoliko kod neke žene ciklusi nisu pravilni te su duži ili kraći od 28 dana, bitno je prepoznati ovulaciju, jer kod tih prva faza ciklusa je promjenjiva, dok je druga faza iza ovulacije gotovo uvijek jednake dužine (14 ili 15 dana) sa sličnim temperaturnim obilježjima, bez obzira na ukupnu dužinu ciklusa.

U idealnom ciklusu, u kojem nije došlo do trudnoće, temperatura će nakon ovulacije porasti, te ostati oko 37 stupnjeva celzijusa sve do 25-tog dana ciklusa i tada će početi padati.

U idealnom ciklusu u kojem je došlo do trudnoće, temperatura će blago porasti (za 0,1 ili 0,2) u 21. danu ciklusa i neće početi padati nakon 25-tog dana.

Kod nekih trudnoća dolazi do jednodnevnog "implantacijskog" pada temperature. Taj pad temperature traje samo jedan dan, obično sedmi ili osmi dan nakon ovulacije, a nakon toga temperatura se vraća na višu razinu. Važno je naglasiti da pad temperature sam po sebi ne određuje trudnoću jer se može pojaviti i u ciklusima u kojima nema trudnoće. Ključni dani za prepoznavanje trudnoće su dani iza.